Početna > Nekretnine > Turistički projekti > Novo vlasničko preslagivanje trese gospodarstvo na jugu Hrvatske
  • Smanji veličinu slova
  • Normalna veličina slova
  • Povećaj veličinu slova

Novo vlasničko preslagivanje trese gospodarstvo na jugu Hrvatske


28.7.2011 13:11:00 | Autor/Izvor: Jasmina Trstenjak/Lider/PressCut

Zbog Pere Vićana dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić zapeo je za oko USKOK-ovcima koji tvrde da je Vlahušić nezakonito pozajmio novac iz proračuna tvrtki Dubrovačko primorje u Vićanovu vlasništvu. Vićan se ubraja među najutjecajnije ljude u Dubrovniku jer je sa svojom nezavisnom listom u Gradskom vijeću jezičac na vagi u korist vladajućih SDP-a i HNS-a, a tijekom lokalnih izbora najveća je zvijezda prijelaznog roka. Zato je za poduzetnike jako važno biti dobar s Vićanom jer poznanstvo s njim, ako ništa drugo, ne može odmoći.

Dubrovačko primorje u aferi Dubrovačko primorje, kojem je on na čelu, renomirana je hotelska i turistička tvrtka za koju je vezana i afera u vezi s turističkim naseljem Dubrovački vrtovi sunca u Orašcu gdje je država oštećena za gotovo 140 milijuna kuna. Vićan je preko veza prisvojio Vrtove sunca, koje je poslije prodao velikogoričkom poduzetniku Josipu Kordiću, koji je na kraju bio prisiljen platiti to državi. Dubrovačko primorje prijašnjih je godina poslovalo s gubitkom, a lani je ostvarilo porast prihoda za 118 posto, što je rezultiralo i s dobiti od 800 tisuća eura. U vlasništvu imaju hotel Admiral u Slanom, koji je trenutačno u završnoj fazi rekonstrukcije i izgradnje te će uskoro biti otvoren, te autokamp Prapratno.

Još jedan igrač koji je povezan s vlastima jest Antun Kralj, vlasnik građevinske tvrtke Konel, koja je bila dio spomenute afere jer je bila optužena daje utjecala na to da Općinski sud zbog podizanja kredita odobri Kordiću upis hipoteke na Vrtove sunca, iako su oni bili predmet spora između države i Vićana. Za Konel se veže i afera u vezi s nelegalnim dobivanjem građevinskih dozvola, zbog čega se sada one čekaju i do tri godine jer ih se nitko ne usuđuje potpisati. Konel je, kažu naši izvori, primjer kako se suradnja može održati s vladajućom garniturom bez obzira na stranačku pripadnost. Održavaju javnu i dekorativnu rasvjetu, a dobili su i posao vrijedan 43 milijuna kuna za obnovu Lazareta (karantena iz 16. stoljeća kod Staroga građa). No tvrtka Quelin žalila se da nemaju sve dozvole pa je natječaj ipak poništen. Unatoč svemu Konel je u teškoćama, a sličnu sudbinu imaju i druge tvrtke iz građevinskog sektora koji je do recesije bio jako uspješan u ovom dijelu Hrvatske.

GP Dubrovnik, koji je kupio pa prodao metkovićki gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo, otišao je u stečaj, Vulix Tomislava Vuličevića preživljava, kao i metkovićki Obšivač u vlasništvu Gorana Obšivača. No potonja je tvrtka, koja još posluje pozitivno, iskoristila pad GP-a; posluju s Hrvatskim cestama jer jedini mogu raditi visokogradnju. Međutim, u velikim je problemima jer se nelegalno koristila kamenolomom blizu Metkovića, koji je sada zatvoren, a za Obšivača inače kažu daje pod zaštitom predsjednika Sabora Luke Bebića. Viam je u vlasništvu Mladena Vlahušića, brata dubrovačkoga gradonačelnika, i posluje gotovo na nuli unatoč tomu što su im prihodi porasli u prošloj godini za 43 posto. Naši izvori kažu da je u velikim dugovima, čas je pred stečajem, pa nije, a preživljavanje može zahvaliti, kažu, bratu na funkciji. Ni ta tvrtka nije bila unatrag nekoliko godina lišena kaznenih prijava.
 
Zanimljivo je da je asfalt teško nabaviti jer GP Dubrovnik u stečaju još nije prodao svoju asfaltnu bazu. Ima ga u Vrgorcu i na Korčuli, opuzenska tvrtka Glavice ima bazu, ali je i ona u stečaju, pa asfalt često zbog blizine uvoze iz Crne Gore. Ipak, nije sve takocmo ako pogledamo Alfa plan građenje. Radi se o stvarno dobroj tvrtki na čijem je čelu Mato Butijer i koja, doduše, nije imala velike investicije, ali je među tvrtkama s najbržim rastom unatoč recesijom pogođenom građevinarstvu, zašto su dobili i Gazelu 2009. Još jedna dobra tvrtka je Građevinar-Quelin u vlasništvu Nikole Bakije, koja se specijalizirala za obnovu kulturne baštine. Trenutačno rade ljetnikovac obitelji Kaboga na Batakovini kod Dubrovnika iz 16. stoljeća koji je već 50 godina ruševina. Radi se inače o privatnoj donaciji potomka te kuće iz Lihtenštajna.
 
Građevince jako pritišću banke, a u sektom građanstva s 50 posto udjela najjači je OTP koji je kupio Dubrovačku banku i preuzeo najviše njezinih klijenata. Tu su još i PBZ, RBA i Hypo i svi zajedno imaju 90 posto tržišta. U korporativnom sektoru OTP je izgubio dosta klijenata Dubrovačke banke, tu su najjači PBZ, Hypo i RBA, a u posljednje vrijeme i Erste se probija. Zanimljiv je i vlasnik tvrtke Profectus Vicenco Blagaić koji je htio uložiti čak 36 milijardi kuna u uvali Tri sestrice u općini Dubrovačko primorje, gdje bi na 90 hektara još nikle i vile te drugi prateći objekti za elitni turizam, nazvavši ga Hrvatski san. Međutim, javno mnijenje žestoko je reagiralo, a i župan Nikola Dobroslavić ograničio jeprojekt na 45 hektara gdje je Blagaić na kraju morao popustiti. Izvori smatraju da Blagaić projekt radi u nečije ime, a jedan od mogućih stvarnih investitora mogao bi biti Ilirija Fond koji je kupio zemljište s druge strane Pelješkog mosta.

Štrokove zasluge i pad Regija je to za sebe, uz to i infrastrukturno odsječena, a ulaskom Hrvatske u EU očekuju se negativne posljedice jer će im Schengen biti pred vratima, što će škoditi turizmu. Tu je svakako najzanimljivija priča o preuzimanju hotelske grupacije Adriatic Luxury Hotels Gorana Štroka od hotelske tvrtke Excelsa nekretnine u vlasništvu obitelji pokojnog Andronika Lukšića, čiju tvrtku vodi Anto Rusković. Izvori kažu da će oni drukčije voditi hotele te će gotovo sigurno jedan broj ljudi ostati bez posla zbog nepopunjenosti kapaciteta izvan sezone. Kao razlog Štrokove propasti navodi se neracionalno trošenje, čak i takvo daje Štrok znao u trenutku srušiti cijeli betonski zid i promijeniti unutrašnjost hotela. Trošio je jako puno i za PR i marketing, maksimalno je poštovao socijalna prava, a činio je i mnogo za promociju Dubrovnika. U ovoj je regiji najviše hotela s pet zvjezdica; čak 15 ih je u krugu od 25 kilometara od Dubrovnika. To je neisplativo, smatra naš izvor, jer ipak ne do-laži toliko elitnih turista, pa su nerijetke dampinške cijene smještaja, na razini privatnog.

Spomenuta građevinska tvrtka Konel jako je ljuta na tursku Rixos grupu koja je kupila hotel Libertas od sumnjivoga bugarskog kapitala. Naime, Turci su doveli i svoju građevinsku tvrtku koja je za adaptaciju potpisala ugovor s podizvođačem Konelom, ali mu nisu platili, a kada se Konel žalio vlasnicima Libertasa, rekli su im da su platili turskoj građevinskoj tvrtki i da prema njima nemaju obveza. No zato drugi turski kapital ima dobru priču u Pucić Palaceu, ali svi su oni, s vremena na vrijeme prisiljeni spuštati cijene.Prva dividenda Kad su u pitanju ostali hoteli, vrijedi istaknuti Osmine u Slanom, jedini koji su privatizirali radnici. Nekadašnji direktor sadašnji je župan, spomenuti Nikola Dobroslavić koji ima najveći udio, pa ima mišljenja da zbog toga Blagaiću nije dao da investira u golfske terene na 90 hektara.

Uglavnom, obnovili su hotel, nerijetko i sami organizirali neke radove, uspjeli su otplatiti dugove i ove su godine prvi put podijelili dividendu. Kad je pak u pitanju ugostiteljstvo, tu prednjači Mato Đurović koji ima reprezentativne restorane Nautiku, Konavoske dvore, Proto, Mimozu, Dubravku i Orlando. Ima jake veze u gradskoj vlasti jer su restorani na elitnim lokacijama koje praktično ne može dobiti bilo tko. Uza sve te hotele i restorane Dubrovnik ipak nije grad za dulje ostajanje i to je jedan od problema zašto elitni turizam ne cvjeta. Nema atraktivnih klubova pa poslije nekoliko dana gosti odlaze, a vic da se Chuck Norris jedini zabavio u Dubrovniku govori tome u prilog. Kulturni događaji kao adut ipak, ono što je dobro za dubrovački turizam jesu kulturni događaji koji su adut i putničkim agencijama. Atlas, nekoć div, danas je zbog velikih gubitaka spao na jedan kat, a kupio ga je adriatica.net.

U sklopu programa zbrinjavanja otpustili su dio radnika, a, kako čujemo, sprema se još jedna tura. Dubrovnik Travel pak, u vlasništvu Danijela Marušića, jako je dobar, kao i Guliver u većinskom vlasništvu njemačke tvrtke Tai, koji je osnovalo nekoliko Dubrovčana od kojih je ostao kao suvlasnik još jedan. Konavoski Elit u vlasništvu Marka Rešetara nije, doduše, velika agencija, ali stabilno posluju. Atlantska plovidba najjača je dubrovačka kompanija koju vode nove mlade snage na čelu s Peroni Kulašom. Prošle su im godine prihodi porasli za 25 posto i poslovali su s dobiti od 30 milijuna kuna, a njezino ime budi maštu svakog Dubrovčanina koji traži posao. Mlade su snage i u Zračnoj luci Dubrovnik na čijem je čelu Roko Tolić. Član je HSS-a, ali već desetak godina nije politički aktivan, a od njegova dolaska Luka bilježi stalan rast. Sada počinju graditi novu terminalnu zgradu i tunel koji će povezivati terminale. Novac će dobiti iz fondova EU, a njihov projekt najbolje je ocijenjen u području hrvatskog prometa.

Luka Dubrovnik na čelu s Božidarom Memedom također je za pohvalu. Ušli su u investicije, a rade na tome da luka bude homeport za jednoga turističkog brodoprijevoznika, a to znači ukrcajno-iskrcajna luka gdje turisti borave tri dana, tu se obavlja opskrba broda u velikim količinama, a i luka dobiva na važnosti. Još je ipak važnija Luka Ploče koju vodi Ivan Pavlović, a koja će nakon uspješne dokapitalizacije investirati 300 milijuna eura u infrastrukturu i opremu južne luke u nekoliko idućih godina. I ACI, kojoj je direktor Mato Franković, bilježi rast, a planiraju i nove vezove. Dubrovnik Airline, koji je njegov donedavni većinski vlasnik Atlantska plovidba prepustio Ženi Singeru, ne može se pohvaliti uspješnošću. Posljednje tri godine posluju s gubitkom, rade samo preko ljeta ovdje, a onda se sele u Dubai. Mnogo su dužni RBA-u, dijelili su otkaze, otpali su im i neki ugovori, a ni avioni im nisu zadnji krik tehnologije.

Sukob Jamba i Bebića Petar Brbora(DB Kantun) ima maloprodaju, a vrlo kvalitetno radi veleprodaju, no jači od njega je Lovorko Milošević sa svojim lancom Pemo, koji je prema prihodima treća kompanija u regiji te je dio Narodnoga trgovačkog lanca. Upućeni kažu da mogu konkurirati na županijskoj razini nacionalnim lancima. Jedan od najvažnijih ljudi u županiji svakako je metkovićki gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo. Njegova zvijezda pomalo tanini u odnosu na devedesete, ali još je prisutan, nešto slično kao Vićan u Dubrovniku. Kontrolira trgovinu mandarinama, no i tu nije mnogo moćan jer mu Ivica Todorić znatno diktira cijenu. Ipak, radi se o čovjeku koji neće tek tako nestati s gospodarsko-političke scene, pogotovo jer s političke scene odlazi njegov najveći protivnik, predsjednik Sabora Luka Bebić.