Keynesov plan (engl. Keynes-Plan, njem. Keynesche Lehre-Plan) je jedan od planova o tome kako bi nakon završetka II. svjetskog rata trebalo organizirati međunarodni monetarni sustav i međunarodna plaćanja, a izradio ga je John Maynard Keynes početkom 1943. godine.
Keynes se zauzimao za osnutak međunarodnog klirinškog saveza (international clearing union) unutar kojeg bi se plaćanja obavljala prebijanjem te bi svaka zemlja u odnosu na savez imala samo jedan saldo plaćanja, pozitivan ili negativan.
Zemlje s negativnim saldom mogle bi se do određene visine (25%) svoje kvote automatski zaduživati kod saveza, a preko toga samo temeljem posebnog odobrenja uprave saveza i uz određene mjere koje zemlja dužnica mora poduzeti da bi smanjila svoje zaduženje kod saveza. Među te mjere spada i devalvacija valute (do 5%), a ako se dug (veći od 75% kvote) ne smanji u roku dvije godine, zemlja se može isključiti iz saveza. Kvota zemlje članice u savezu utvrđivala bi se u visini 75% vrijednosti vanjske trgovine prosječno u posljednje tri godine prije početka drugog svjetskog rata. Po tom kriteriju najveću kvotu imala bi Velika Britanija.
Novčana jedinica koja bi služila za obračun zvala bi se bancor. Bancor koji bi imao određen tečaj prema zlatu i prema drugim valutama mogao bi se kupiti za zlato, ali se zlato ne bi moglo kupovati bancorom (Keynes se, naime, zauzimao za demonetizaciju zlata). Keynesov plan zajedno s planom H. D. Whitea poslužio je za izradu zajedničkog plana razmatranog na međunarodnoj financijskoj konferenciji u Bretton Woodsu (1-22. VII. 1944) na kojoj je osnovan Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fund – IMF) i Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development – IBRD).
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.