Ugovor o zajmu (engl. loan contract, njem. Darlehenvertrag) je ugovor kojim se zajmodavac obvezuje zajmoprimcu predati određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari na kojima ovaj stječe pravo vlasništva, a zajmoprimac se obvezuje da će zajmodavcu poslije određenog vremena vratiti istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
Kod robnog zajma radi se uvijek o zamjenjivim stvarima kod kojih se obveza vraćanja ne sastoji u vraćanju primljene stvari, nego druge stvari, ali iste vrste, količine i kakvoće (nafta, žito, krumpir, daske). Kad je jedna ugovorna stranka banka i ako je ugovor naplatan, radi se o posebnom ugovoru o zajmu – bankarskom kreditu.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.