Ugovor o savjetodavnom inženjeringu (engl. consulting engineering contract) je ugovor koji se razvio iz specijaliziranih savjetodavnih organizacija i djelatnosti. U širem smislu radi se o pružanju znanja i uslugama u okvirima složenih tehničkih pothvata. Inženjering podrazumijeva ukupnost projekata i studija koji omogućuju da se ostvari neko djelo ili investicijski program.
Ovim ugovorima ne preuzima se obveza neposrednog izvođenja radova, montaže ili dobave opreme. Razlika između inženjeringa i know-howa je u tome što savjetodavne organizacije koje se bave inženjeringom pronalaze načine kako da se ostvari određeni projekt ili zamisao, pronađu najrentabilnije i tehnički najprikladnije rješenje.
Pothvat se ostvaruje savjetovanjem, upravljanjem, nadzorom nad radom i dr. Razlike u odnosu na ugovore o izvođenju radova (turn key ugovori) je u tome što je kod tih ugovora inženjering kombiniran i s izvođenjem projekta. Inženjering se pretežno primjenjuje u tehničkim djelatnostima u kojima se i razvio, ali je moguća njegova primjena i u drugim, netehničkim, komercijalnim i financijskim područjima.
Predmet ugovora o inženjeringu je da se savjetodavna organizacija obvezuje prenijeti određena znanja i obaviti određene radnje, usluge prema specifikaciji ugovora. Prava savjetodavne organizacije su: pravo na dobivanje podataka, pravo na uključivanje drugih stručnjaka u pothvat, pravo na izmjene projekata i radova, autorsko pravo i vlasništvo projekta i ostale dokumentacije i pravo na naknadu.
Obveze savjetodavne organizacije su: postupati po pravilima struke, stalno surađivati s naručiocem i čuvati povjerljivost podataka. U slučaju pružanja usluga savjetništva s utvrđenim nedostacima naručilac ima pravo tražiti da se nedostaci otklone, da se raskine ugovor, smanji ugovorena naknada ili može tražiti naknadu štete.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.