Ugovor o nalogu (engl. mandate contract, njem. Auftrag) je ugovor kojim se nalogoprimac obvezuje nalogodavcu da će za njegov račun poduzeti određene poslove, a istovremeno nalogodavac ovlašćuje nalogoprimca na poduzimanje tih poslova.
Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili ako drukčije proizlazi iz prirode međusobnog odnosa. Iz ovog ugovora razvili su se mnogi ugovori, o zastupanju, posredovanju, komisiji, špediciji, prijevozu itd., pa se na njih supsidijarno primjenjuju odredbe ugovora o nalogu.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.