Oglas:
HAC, HC i ARZ ostavili dug od 38 milijardi kuna 'Cilj Baze investicijskih projekata stvaranje je novih kontakata' Petrokemiji i AD Plastiku najviše pala prodaja među članicama indeksa CROBEX10 Lidl preskočio Mercator, pet od deset vodećih trgovaca u gubitku Stižu dodatni troškovi svim isplatiteljima plaća, mirovina, honorara, dividendi... Već mjesecima čekamo dozvole da bismo otvorili sto novih radnih mjesta
Faktor zaduženosti
Faktor zaduženosti (engl. indebtedness factor) je suvremeno dinamičko, retrospektivno i prospektivno mjerilo ne samo likvidnosti već općenito opstojnosti, ostanka u poslu. Temelji se na koncepciji ? novčanog toka (cash flow) i oblikuje se kao odnos obveza i novčanog toka. Tako formiran pokazatelj govori o tome koliko bi godina posljednju ostvarenu veličinu novčanog toka trebalo i u budućnosti ostvarivati kako bi se podmirili svi dugovi, tj. obveze prema tuđem kapitalu, uz pretpostavku uzdržavanja od investiranja i raspodjele dividendi. Upravo stoga što se odnos između obveza i novčanog toka temelji na ideji likvidnosti smatra se da je to i jedan od pokazatelja rizika izuzetno pogodan za ranu spoznaju započete krize poduzeća.
Smatraju ga također najboljim indikatorom za sklonost stečaju, indikatorom koji najavljuje propast poduzeća, što je različitim empirijskim istraživanjima i potvrđeno. Tako je utvrđeno da kod neuspješnih poduzeća faktor zaduženosti raste za 2,5 na 6,6, dok kod uspješnih poduzeća faktor zaduženosti pada sa 4,2 na 2,4. Velika i ugledna njemačka poduzeća utvrdila su u tzv. negativnoj klauzuli kako u bilancama iskazana vrijednost obveza ne smije prekoračiti 3,5-struki iznos prosječnog novčanog toka ostvarenog u posljednje tri godine. Na taj način se vrijednost faktora zaduženosti od 3,5 uzima kao orijentir: niže vrijednosti ukazuju na snagu, više vrijednosti na slabost i ugroženost.
Pri izračunavanju faktora zaduženosti važno je definirati vrijednost novčanog toka. Općenito se on može izračunavati na dva različita načina: izravnom metodom toka da se od svih priljeva oduzmu svi odljevi, ili neizravnom metodom u jednostavnom obliku tako da se vrijednosti amortizacije pridoda vrijednost akumulacije, a u složenijem obliku uvode se još i modifikacije. Razlike postoje u definiranju akumulacije. Prema važećem zakonodavstvu u SAD raspodjela dobiti se utvrđuje krajem godine, tako da je na kraju poslovne godine poznata i veličina zadržane dobiti. Prema američkom konceptu to je ujedno i veličina akumulacije.
Prema europskom konceptu, koji je prihvaćen i kod nas, odluku o raspoređivanju dobiti na dio za dividende te zadržanu dobit donosi skupština dioničara. Budući da se skupštine dioničara održavaju tek sredinom godine i da je tek tada poznata veličina zadržane dobiti, to se u europskom prostoru za izračunavanje akumulacije uzima ukupna neto dobit. Prema američkom konceptu dakle faktor zaduženosti se izračunava na temelju obrasca obveze/(amortizacija + zadržana dobit), dok se u europskom prostoru izračunava kao odnos obveze/(amortizacija + neto dobit).
Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.
Marketing |
Komentari i pitanja | Arhiva vijesti | Linkovi | | Impressum
O nama | Uvjeti korištenja stranica | Kontakt | TV Broadcast | TEDx | FameLab® | e-učenje | Mapa weba
Ukupno 663.491 poslovna informacija
Copyright by:
Autor/Izvor: 
