Destinacije
Destinacije - arhiva
Osijek - grad bogate povijesne i kulturne baštine
Tako je u rujnu prošle godine Osijek u akciji Hrvatske radiotelevizije i Hrvatske gospodarske komore “Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku 2005.” nagrađen kao najuređenije kontinentalno urbano središte Hrvatske. U istoj je akciji nagrađen hotel Osijek i to u kategoriji Hotel godine, kao jedan od najbolje uređenih hotela u Hrvatskoj.
Uz to, na nedavno pokrenutom natječaju za izbor sedam hrvatskih čuda, osječka je Tvrđa pri samom vrhu, osječka šetnica uz Dravu prije nekoliko je godina proglašena najljepšim šetalištem u Hrvatskoj, a konkurira i za jednu od najljepših europskih šetnica, dok je obnovljeni središnji gradski trg, Trg Ante Starčevića, među šest najljepših u Hrvatskoj. Sve te nagrade i kandidature nisu slučajne, jer Osijek je grad bogate kulturne i povijesne baštine, grad koji ima brojne prirodno-geografske, povijesne, kulturne, gospodarske i druge značajke, koje ga čine zanimljivim i privlačnim gradom.
Turističko razgledanje Osijeka počinje u najvećoj župnoj crkvi u Hrvatskoj, župnoj crkvi sv. Petra i Pavla. Ta velebna neogotička građevina, s tornjem visokim 90 metara, građena je četiri godine, od 1894. do 1898., na mjestu istoimene stare gornjogradske crkve, prema nacrtima njemačkog arhitekta Franza Langenberga i bečkog arhitekta Richarda Jordana, a na inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, najznamenitijeg Osječanina, koji ju je osobno posvetio. Taj znameniti crkveni objekt, koji Osječani od milja zovu katedrala, treći je po veličini u Hrvatskoj, odmah nakon đakovačke i zagrebačke prvostolnice. Crkva je sagrađena od tri i pol milijuna opeka, a ima i obojane kamene oltare. Zanimljivo je da je središnji oltar obojan, kao i dva desna, Blažene Djevice Marije i svete Terezije Avilske, no za svetog Antuna Padovanskog i svetog Josipa više nije bilo novaca, pa su oltari s lijeve strane ostali neobojani. Crkva je posvećena 20. svibnja 1900. godine i otada je, sve do 1945. godine, nakon podnevnog bogoslužja župni ured darivao djecu koja su tog dana imala rođendan.
Poznati slikar Mirko Rački u četiri je godine, od 1938. do 1942. godine, naslikao 78 zidnih slika na kojima je portretirao 120 ljudskih likova. “Osječka katedrala” smještena je na Trgu Ivana Pavla II, a donedavno je taj lijepi mali trg nosio ime velikog hrvatskog književnika Marina Držića. Trgu je promijenjeno ime u znak počasti prema velikom čovjeku - Svetom Ocu, koji se prigodom svog posjeta Osijeku, 7. lipnja 2003. godine, izvan protokola zaustavio ispred crkve sv. Petra i Pavla, posvetio ju i pomolio se. Taj trg, koji se prirodno naslanja na središnji gradski trg, prava je oaza uživanja za Osječane i njihove goste.
Preko puta “katedrale” nalazi se Županijska ulica, kojom dominiraju dvije znamenite zgrade; zgrada Županijske skupštine, najveća klasicistička zgrada u Hrvatskoj, dovršena 1846. godine, prema nacrtu mađarskog arhitekte Hilda, u kojoj su danas stručne službe Osječko- baranjske županije, te zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, jedna od brojnih osječkih ustanova kulture s dugom i bogatom tradicijom. Temeljito obnovljen uoči Domovinskog rata, osječki HNK potpuno je uništen u ratu. Zgrada je izgrađena 1866. godine i svojim se osebujnim venecijansko-maorskim stilom ističe u nizu klasicističkih pročelja u Županijskoj ulici. Prva kazališna sezona osječkog HNK počela je u prosincu 1907. godine, jer je do tada zgrada bila iznajmljena njemačkom, a zatim novosadskom kazalištu.
Talijanska renesenasa na glavnom gradskom trg
Našu turističku šetnju nastavljamo obilaskom Trga Ane Starčevića. Središnji gradski trg je, nakon duge obnove, svečano otvoren 7. listopada 2005. godine. Krasi ga predivna fontana koja sjaji punim sjajem u večernjim satima, okupana duginim bojama. Trg okružuju velebna zdanja od kojih svaki ima svoju bogatu povijest. Dominira palača Normann izgrađena krajem 19. st. u stilu talijanske renesanse, u kojoj je danas sjedište Osječko-baranjskog župana. Tu je još zgrada Prve hrvatske štedionice, u kojoj su se donedavno nalazile prostorije Slavonske banke, izgrađena 1910. godine u secesijskom stilu, a potpisuje ju Dionizije Sunko, arhitekt zagrebačke Esplanade.
Na središnjem gradskom trgu je i hotel Central, zgrada s krasnom, velegradski uređenom kavanom, izgrađena 1889. godine na mjestu svratišta “K zlatnom križu” (“Zum goldenen Kreuz”), te zgrada Gornjogradske gradske kuće iz 19. st. u kojoj se nalazila Prva osječka štedionica. Put nas dalje vodi u Kapucinsku ulicu. Tu se nalaze kapucinski samostan i crkva posvećena apostolu sv. Jakovu Starijem, izgrađena u baroknom stilu iz 18. st. te hotel “Royal”, najreprezentativnija zgrada u Kapucinskoj ulici, izgrađena 1903. godine u izrazito historicističkom stilu. Dao ga je izgraditi osječki krojač Mirko Rajal, te se hotel prvobitno zvao “Rajal”.
Šetajući dalje, dolazimo do Šetališta Petra Preradovića, s bistama znamenitih Osječana i zagonetnim sfi ngama, nazvanog Sakuntala park prema kipu djevojke s palminom granom u ruci koju su Osječani zvali Sakuntalin kip. Ime joj potječe iz 5. st. kada je indijski pjesnik Kalidas napisao Sakuntalu, svoju najpoznatiju poetsku tvorevinu.
Našu turističku šetnju nastavljmo Europskom avenijom, koju s lijeve strane čini najljepši secesijski niz zgrada izgrađenih poč. 20. st., dok je desna strana ulice uglavnom u znaku historicizma. Tu su velebna zgrada Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Osijek, koja je prije više od stotinu godina nosila naziv Trgovačko-obrtnička komora, s kipom Merkura, rimskog boga trgovine na zabatu, zatim Galerija likovnih umjetnosti, još jedan primjer talijanske renesanse u Osijeku. Kad je izgrađena 1897. godine, bila je to stambena zgrada u kojoj je živio dr. Dragutin Neumann, poznati osječki odvjetnik i političar.
Šetajući dalje, dolazimo do Palače pravde i zgrade Glavne pošte, monumentalne trokutne zgrade, pravog primjera mađarske secesije, djelo budimpšetanskog arhitekta Istvana Bierbauera iz 1912. godine. Osijek je grad parkova i perivoja. Šetnja će nas dovesti do parka Kralja Petra Krešimira IV., u kojemu se od 2003. godine nalazi fontana Zsolnay, dar grada - prijatelja Pečuha Osječanima.
Tko prijeđe cestu, prošetat će perivojem Kralja Tomislava i stići do rijeke Drave, usput proći dva dječja igrališta i zgradu “Iktusa”, sjedište najtrofejnijeg osječkog veslačkog kluba. A tko produži ravno, stići će do perivoja Kralja Držislava, gdje se nalaze Umirući vojnik, Frangešov spomenik 78. Šokčevićevoj pješačkoj pukovniji, te spomenik književniku Miroslavu Krleži.
Ako iz Europske avenije uđemo u Tvrđu, dio grada koji bi se uskoro mogao naći na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine, proći ćemo pored ostataka Filibejeve utvrde, jedinog spomenika iz turskog doba. Tvrđa je izniman raritet u europskim razmjerima, te najveća u Hrvatskoj cjelovito očuvana barokna kompozicija. Po svojim povijesnim i graditeljskim značajkama, Tvrđa je spomenik nulte kategorije. Od niza znamenitosti ovoga dijela grada, izdvajamo crkvu sv. Mihovila na Trgu Jurja Križanića, sagrađenu na mjestu nekadašnje najljepše džamije u Osijeku, Kasimpašine džamije, te crkvu Uzvišenja sv. Križa, odnosno crkvu sv. Antuna, nazvanu po jednom od crkvenih oltara.
U toj se crkvi, kod osječkih franjevaca, nalazi kip Gospe osječke – čuvarice grada, koju Osječani štuju već 300 godina. Uz to, sv. Antun je jedan od najomiljenijih svetaca naših sugrađana. U srcu Tvrđe, na Trgu Svetog Trojstva, nalazi se Kužni pil, spomenik Presvetom Trojstvu, jedna od najljepših baroknih tvorevina u Osijeku. Podignut je 1729. godine kao zavjetni spomenik protiv kuge, koja je u to vrijeme harala gradom na Dravi.
Trg okružuju zgrada Glavne straže s promatračnicom i kupolom venecijanskomaorskog oblika, Glazbena škola Franje Kuhača, nekadašnje đačko sjemenište, nastala krajem 19. st., zatim zgrada Ekonomske škole za koju je nacrt izradio glasoviti arhitekt Herman Bolle. Zgrada Glavne komande, najimpozantnija zgrada na Trgu, u kojoj je danas smješten Rektorat Sveučilišta J.J. Strossmayera, podignuta je po nalogu princa Eugena Savojskog u prvoj polovini 18. st. u sintezi renesanse i baroka. Ta se zgrada, zajedno s Kužnim pilom, nalazi na novčanici od 200 kuna.
Dvorac princa Savojskog u nedalekom Bilju nikako ne smijete propustiti kad budete išli na izlet u Park prirode Kopački rit. Najstarija zgrada na Trgu pripada gradskom muzeju, Muzeju Slavonije, jednom od najbogatijih muzeja te vrste u Hrvatskoj, izgrađenom 1702. godine u baroknom stilu. U Tvrđi se još nalaze rodna kuća muzikologa Franje Kuhača, te violinista i skladatelja Franje Krežme, najstarija osječka pošta iz 1690. godine, u kojoj se i danas nalazi poštanski ured. Prolazeći kroz svodove koji su spajali crkvu i samostan Sv. Križa, dolazimo do Vodenih vrata, jedinog sačuvanog ulaza u Tvrđu. Tu je spomen ploča generalu Johannu Stehhanu von Beckersu, graditelju osječke Tvrđe, čiji se duh, kaže legenda, ali i neki očevici, ukazuje u Bastionu, do kojeg dolazimo šetajući od Vodenih vrata.
Osim toga, iznad Vodenih vrata uređuje se šetnica, odakle se pruža prekrasan pogled na mirnu rijeku Dravu, najljepšu šetnicu u Hrvatskoj i prekrasni Most mladost, jedan od simbola Osijeka. Ako, izlazeći iz Tvrđe, krenete na suprotnu stranu od mosta, čija je preteča stari drveni most iz turskog doba, put će vas odvesti do Parka prirode Kopački rit i dio Lijepe naše poznat pod nazivom Baranja.
Ako pak skrenete desno izlazeći iz Tvrđe, doći ćete na križanje Trpimirove i Vukovarske ulice gdje je početkom Domovinskog rata, 28. lipnja 1991. godine, “život” izgubio legendarni osječki crveni fi ćo. S križanja pogled pada na tzv. Žalosnu kapelicu, izgrađenu 1780. godine. Tu su stoljećima dolazili zaljubljeni parovi, hodočasnici te osuđenici tražeći pokajanje. Ujedno je to prva građevina u Hrvatskoj preseljena s jednog mjesta na drugo, jer se na njezinu mjestu gradi poslovni kopleks Eurodom s najdubljim temeljima u Hrvatskoj.
Na raskrižju skrećemo lijevo i idemo Vukovarskom ulicom prema Donjem gradu te prolazimo pored rodne kuće Julija Knifera, jednog od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika 20. st. i počasnog građanina Osijeka. Zanimljivo je da je osječka Vukovarska ulica najstarija ulica tog naziva u Hrvatskoj. Ako bismo njome produžili ravno, put bi nas odveo do grada heroja Vukovara.
No, u Donjem gradu čekaju nas brojne zanimljivosti: ostaci rimske Murse, Dječje kazalište, kuća Kragujević (najstarija kuća u tom dijelu grada), kapelica sv. Roka, kapela Snježne gospe te župna crkva Preslavna Imena Marijina, najljepša barokna crkva u Osijeku. Na povratku, idući ulicom cara Hadrijana, prolazimo pored Kliničke bolnice Osijek, izgrađene 1874. iz zaklade osječkih dobrotvora Kohlhoff era, Huttlera i Monspergera.
Preko puta bolnice gradi se sveučilišni kampus. Živim bojama i neuobičajenim arhitektonskim rješenjem, pozornost prolaznika privlači zgrada novog Studentskog doba, prve građevine u sklopu kampusa. Put nas dalje vodi do remize, “spavaonice” osječkih tramvaja, preko puta koje se nalazi “četverolist”, najveća stambena zgrada u Osijeku, koju i danas “krase” uspomene iz Domovinskog rata.
Ako u Osijek dovedete svoju obitelj, onda djecu morate neizostavno odvesti u osječki Zoološki vrt, do kojega se može doći preko Mosta mladosti, kompom ili iz Tvrđavice. Ako ne zbog broja životinja, jer neki ih Zoološki vrtovi imaju više, onda zato jer je to površinom najveći ZOO u Hrvatkoj. Tamo se sada gradi ZOO hotel s restoranom, a nedaleko je osječko kupalište Copacabana.
Našu šetnju završit ćemo vraćajući se prema gradu, do zgrade kina “Urania” i Gradske i sveučilišne knjižnice i još jednim pogledom na secesijski niz u Europskoj aveniji. One koji se još nisu umorili, povest ćemo u obližnju Radićevu ulicu, preko puta koje se nalazi nova osječka tržnica, a u blizini su smješteni osječki Pravni i Ekonomski fakultet i zgrada Ugostiteljsko-turističke škole, koji Osječani od milja zovu torta. Na kraju ulice nalaze se autobusni i željeznički kolodvor.
Iz Radićeve ulice skrenut ćemo u Ulicu Hrvatske Republike, proći pored novog stambenoposlovnog kompleksa Blok centar II, baciti pogled na Filozofski fakultet u Jägerovoj ulici i stići do najneobičnijeg spomenika posvećenog Domovinskom ratu koji i danas izaziva kontroverze. Možda bi za mišljenje trebalo pitati poznatog osječkog Šetača.
U svojoj dugoj povijesti, osječki je tramvaj stao samo dva puta, 1919. godine kad su osječki tramvajci deset dana stajali prosvjedujući da zadrže tramvaj u svom gradu, jer je carska uprava i namjesništvo iz Budimpešte htjelo obustaviti tramvajski promet u Osijeku. Drugi je put tramvaj stao u II. svjetskom ratu, od 24. studenog 1944. do 13. svibnja 1945. godine.
Osijek ove godine obilježava 80. obljetnicu vožnje električnim tramvajem, a uskoro bi u gradu trebao profunkcionirati turistički tramvaj. U voznom parku osječkog Gradskog prijevoznog poduzeća nalaze se motorna kola električnog tramvaja marke Škoda iz 1928. Za vrijeme Domovinskog rata ta su kola teško oštećena, a danas su u potpunosti obnovljena tako da se mogu staviti u funkciju projekta turističkog tramvaja. Tu je inicijativu osječke Turističke zajednice prihvatilo Gradsko poglavarstvo, a počela je i izrada odora vozača i konduktera, koji će biti i turistički vodič. Kako je riječ o iznimno vrijednom i rijetkom primjerku starog električnog tramvaja u voznom stanju, osječka Turistička zajednica i Grad Osijek nadaju se da će realizacija tog projekta bitno utjecati na dizanje kvalitet turističke ponude i stvaranje imidža grada koji brine o svojoj baštini.
Turistički tramvaj će u početku voziti ustaljenim rutama, a naknadno će se izgraditi nekoliko novih ugibališta, kako bi se mogao neometano isključiti iz prometa. Također, raspisat će se natječaj za koncesiju za fi jakere, a koliko će ruta biti, znat će se nakon natječaja. Osim toga, u Tvrđi će ove godine biti otvoren turistički informativni centar (TIC). Tamo će turisti naći licencirane turističke vodiče, sve potrebne informacije, brošure, suvenire itd.
Turizam se sve više razvija i u okolini Osijeka: Bilju, Kopačevu gdje je sve više domaćinstava orijentirano na seoski turizam. Ne smije se izostaviti ni bogata gastro ponuda Osijeka. Osječka Turistička zajednica organizira natjecanje u kuhanju fi š paprikaša od lokalne do nacionalne razine, te kuhanje slavonskog čobanca. Ta dva jela, kao i drugi specijaliteti od ribe, divljači i druga izvorna slavonska jela rađena po izvornoj recepturi uz bogat izbor glasovitih slavonskih i baranjskih vina i prirodnih rakija, nalaze se na jelovniku brojnih osječkih hotela i restorana.
Izvor: National Express
